Vraćam se svom Ocu...

Oče Nebeski, ovdje želim napisati ono što sam ja, što mislim! Daj mi snage da to učinim uz  Tvoju pomoć i Tebi na slavu! Da me čuvaš i pratiš tijekom moga života, kao i ovoga trenutka dok pišem ovo, potaknut Tobom!

Moj život je bio tako isprazan i bez jasnog cilja. Nisam osoba koja je u prošlosti svoj život predavala Tebi u ruke, bio sam previše kritičan, tražio sam objašnjenja i činjenice za ono što se dešavalo u mom životu, a nisam pružio priliku da mi pomogneš. Nisam išao na Svetu Misu, prezirao sam je! Mislio sam da je to samo gluma loših ljudi, da je to trenutak njihove „svetosti“, smatrao sam da se žele pokazati u boljem svjetlu, a ja sam tada bio samo nesretan i ogorčen!   To nije vodilo nigdje, postajao sam loša osoba, počeo sam raditi neke ružne stvari i misliti da mogu učiniti sve što želim,u tom trenutku mi nije trebao ni Bog, ni roditelji, bio sam dovoljan samo ja i moja „sretna“ maska na licu. Mnogi bi rekli da sam bio uzoran sin, ali oni nisu poznavali mene! Ustvari, ja sam bio najtužnija osoba na svijetu, izgubljen i sam! Nisam više vidio smisao moga života, moje zadaće na ovom svijetu!

Ali onda… shvatio sam da je netko uvijek bio iza mene, da je popravljao moje greške, opraštao moje grijehe i čuvao me! „Nikada  nisi sam“, dopirao je glas iz mene. To je bilo divno osjetiti. Nekada ostajemo bez riječi jer smo očarani osjećajem, ja to znam! Moj život se zaista brzo promijenio, krenuo sam na Svetu Misu, vidio sam smisao istih, i napokon sam osjećao sreću, onu istinsku! Priključio sam se bratstvu Frame, vidio sam da  tu ima različitih ljudi, onih s lošijom i boljom prošlosti, ali svi su sada tu, žive  u zajedništvu s Bogom. Moja duhovnost je rasla i rasla, postajao sam jača osoba, ona koja je napokon  imala sve!

Biti Božje dijete je prekrasno, ali onda su se dogodile stvari koje su me ponovno promijenile, bio sam sretan, ali osjećao sam i strah!  Prije par mjeseci sam shvatio da Bog želi nešto više od mene! Moja razmišljanja su većinu vremena okrenuta u tom smjeru. To je zaista čudan osjećaj za mene, i sretan sam, jako! Ali istovremeno i pun pitanja , ne mogu osjetiti da li je to zaista upućeno meni! Zašto je Bog izabrao baš mene? Nisam bio najbolja osoba, da li Bog zaista želi takve ljude? ...

 Mnoštvo je pitanja, a odgovori dolaze sporo, ali dolaze! I onaj trenutak kada dobijem odgovor na moje pitanje, shvatim da je Bog tu, uz mene, da će mi On dati pravu poruku i pravu stvar za moj život!